387
O kakve sreće kad na kraju puta
Strofa 1
O kakve sreće kad na kraju puta
Kroz vrata Neba ugledam Grad,
Kad iz tuđine vratimo se tamo
Gdje nitko ne zna što je bol i jad;
Kad svatko tam na pragu vječne slave
Sa lica najzad otre znojnu kap,
Kad svatko vidi ispunjene nade
I blažen baci putnički svoj štap!
Kroz vrata Neba ugledam Grad,
Kad iz tuđine vratimo se tamo
Gdje nitko ne zna što je bol i jad;
Kad svatko tam na pragu vječne slave
Sa lica najzad otre znojnu kap,
Kad svatko vidi ispunjene nade
I blažen baci putnički svoj štap!
Strofa 2
O kakve sreće kad pred rajskom slavom
U susret nama pođe Isus Spas,
I slavna pjesma s anđeoske harfe
U vrtu mira pozdravi sve nas,
I kad zaori: “Aleluja Bogu!”
Iz vjernih srca ljupki slavopoj!
O kakve sreće kad svi vide Krista
U onoj vječnoj slavi nebeskoj!
U susret nama pođe Isus Spas,
I slavna pjesma s anđeoske harfe
U vrtu mira pozdravi sve nas,
I kad zaori: “Aleluja Bogu!”
Iz vjernih srca ljupki slavopoj!
O kakve sreće kad svi vide Krista
U onoj vječnoj slavi nebeskoj!
Strofa 3
O kakve sreće kada svatko, nađe
Sve mile svoje u toj slavi tad,
I kad se sjeti da za sva vremena
U novu Zemlju neće ući jad,
I kad sav svemir dođe da sa nama
U pjesmi slavi vječnog Tvorca svog!
O, kakve sreće kada dan taj svane,
I po nas dođe Gospod naš i Bog!
Sve mile svoje u toj slavi tad,
I kad se sjeti da za sva vremena
U novu Zemlju neće ući jad,
I kad sav svemir dođe da sa nama
U pjesmi slavi vječnog Tvorca svog!
O, kakve sreće kada dan taj svane,
I po nas dođe Gospod naš i Bog!
Croatian Seventh-day Adventist hymnal entry #387; this hymn from a regional Adventist collection lacks comprehensive documented historical metadata in major sources.